Ariadiamus late ariadiamus da arianatus late adua

Article by: wikipedia.hr

Otkrivenje (grč. Ŕżş¬»ĹČąÂ) posljednja je knjiga Biblije i Novoga zavjeta. Kratica za ovu knjigu: Otk. Grčka riječ Ŕżş¬»Ĺȹ (Apokálypsis) označuje objavu Božju ljudima o nečem skrovitom i samo njemu poznatom, često s obzirom na budućnost. Hrvatski naslov »Otkrivenje« doslovan je prijevod grčkoga izraza.
Nije sasvim jasna razdioba između književne vrste otkrivenja i književne vrste proroštva. Općenito, drži se da se apokaliptička književna vrsta nadovezuje na proročku, no dok su proroci slušali Božje objavi, autori raznih otkrivenja imaju viđenja, koja obično imaju simbolična značenja. Tako u apokalipsi posebno značenje imaju brojevi, stvari, likovi, dijelovi tijela. Pritom ne treba tražiti neki međusobni sklad svih upotrebljenih simbola, a prilikom tumačenja potrebno je poznavanje nakane, vremena i načina mišljenja autora apokalipse, kako se ne bi došlo do krivih i proizvoljnih tumačenja. Književnu vrstu apokalipse, osim kršćana i prije njih, koristile su i neke židovske sljedbe, osobito to vrijedi za kumranske spise, ali već i za neke židovske starozavjetne proroke, poput Ezekiela, Zaharije i Daniela.
Autor Otkrivenja predstavlja se kao Ivan, koji se nalazio na otoku Patmosu u progonstvu (usp. Otk 1,9). Kršćanska ga predaja poistovjećuje s Ivanom evanđelistom. Justin mučenik (oko 150.) spominje tu tradiciju još više raširenu krajem 2. stoljeća. Čini se da ipak nisu sve drevne Crkve dijelile to mišljenje, pa ni sama knjiga nije sve do 5. stoljeća uvrštena u njihov biblijski kanon. Od ostalih Ivanovih spisa ili onih proizašlih iz njegove škole (Evanđelje po Ivanu, poslanice), ovo se razlikuje jezikom i stilom, kao i određenim teološkim pogledima. Danas se općenito drži da je spis napisao netko iz neposrednog Ivanova okruženja.
Otkrivenje je najvjerojatnije nastalo u doba vladanja cara Domicijana, oko 95. godine. Jedan manji dio znanstvenika drži da je knjiga napisana već za Neronova progonstva kršćana, malo prije 70. godine.
Otkrivenje započinje kratkim uvodom (Otk 1,1-3), a nastavlja se pismima sedmerim maloazijskim crkvama (Otk 1,4-3,22), nakon čega slijede proročka viđenja o događajima prije i za vrijeme »velikoga dana Božjega« (Otk 4,1-22,15), te zaključak (Otk 22,16-21).
Otkrivenje je namijenjeno da podigne moral kršćana u vrijeme progonstva, te to progonstvo promatra u svjetlu »velikoga Dana«, preuzimajući tu temu iz Staroga zavjeta. Progonitelji Crkve, u prvom redu tadašnje Rimsko Carstvo, prikazano je kao »Zvijer« koja, na poticaj Sotone (Otk 12; 13,2-4), želi nauditi Crkvi.




U uvodnom viđenju Bog je prikazan kao vrhovni gospodar svemira i ljudske sudbine (Otk 4), a on daje Jaganjcu, koji predstavlja Krista, nalog o uništenju progonitelja (Otk 5). Viđenje predviđa i ratove, bolesti i glad (Otk 6). Božji vjernici pritom uživaju posebnu zaštitu, ali njihova prava pobjeda ostvarit će se tek na nebu (Otk 7). Grešnike Bog ne želi uništiti, nego ih ovim zlima opominje da se obrate (Otk 8-9). Poglavlja 10-16 drugim slikama ponavljaju istu poruku. Konačno, grešnici koji se ne obraćaju bivaju kažnjeni (Otk 17), nakon čega slijedi tužaljka nad razorenim Babilonom, koji predstavlja Rim (Otk 18), te pobjedna pjesma otkupljenih pravednika (Otk 19,1-10).
Novi krug viđenja ponovno govori o uništenju »Zvijeri« djelovanjem proslavljenoga Krista (Otk 19,11-21). Crkva iskušava blagostanje, nakon kojega slijedi novi napad Sotone i njegovo uništenje (Otk 20). Time konačno biva uspostavljeno nebesko kraljevstvo u kojem je savršena radost i u kojem je smrt uništena, a sve završava slikom novoga Jeruzalema (Otk 21).
Glavna poruka knjige je da se Boga može voljeti, ali da se Boga treba i bojati. Bog je pak u liku Jaganjca (Isus Krist) prisutan uza sve one koji slušaju riječ Gospodnju, kroz sve vrijeme i u svim teškoćama, kušnjama i progonstvima. Zbog toga se iskreni vjernici, oni kojima je od postanka svijeta ime zapisano u Knjizi Života, ne trebaju ničega bojati, jer na kraju će zlo biti pobijeđeno, a oni će naći svoje mjesto u nebeskom kraljevstvu radosti i vječnoga života.

Article by Josip Vrsaljko

Postati vještica nije nešto s čim se ljudi rađaju. Postati wiccom ne znači ujutro se probuditi i odlučiti : "Od danas sam vještica!". Do wicce se rijetko dolazi slučajno, češće su ljudi odgajani u tom duhu. Mnogi ljudi primjete da Wicca i Umijeće imaju pogled na svijet sličan onome koji oni imaju. Ljudi često ne znaju da postoji određeni sustav vjerovanja koji dijeli njihova mišnjenja. Ako ste ikad čuli za wiccu i dijelite njihova mišljenja, preporučam sljedeće korake za one koji žele znati više.

Uzmi sve što ti se pruža od literature što ti može reći više o Umijeću. Samo učenjem osnovnih stvari o Umijeću možeš saznati da li je Drevni put za tebe. Dok budeš učio, nabavi neku bilježnicu. U nju zapisivaj sve ono što te je podsjetilo na tebe, možda neka mitologija, neke slobodne asocijacije. Zabilježi to u bilježnicu, i neka ona bude tvoj privatni dnevnik. Napiši razloge zašto misliš da je Wicca tvoj životni put. Što znači za tebe biti vještica. Kako se nadaš znanju? Čega se bojiš na putu učenja? Kako zamišljaš Boga i Božicu? Što divinacija znači za tebe? Budi potpuno iskren sa sobom, jer je to tvoja privatna bilježnica i nitko je neće pročitati. Ova će ti bilježnica pomoći da osmisliš svoj inicijacijski ritual i eventualno te uvesti u izradu tvoje knjige sjenki. Tu nema pravih ni krivih odgovora. To nije test. To je jedini način da razumiješ sebe i svoj Put. Najvažnije od svega, slušaj svoj unutarnji glas. Obično je to jako dobar savjetnik, i nikada ne odvodi krivim putem. Ako pročitaš ili čuješ nešto za što ti smatraš da za tebe nije dobro, ili ti ne zvuči dobro onda obično i nije. Ako se osjećaš dobro u vezi svega i razumiješ, ako i nakon toliko učenja i dalje želiš slijediti Put, vrijeme je za ritual posvete. Ovaj ritual bi trebao biti tvoj i samo za tebe. Osmisli ga kako god hoćeš i reci što god ti hoćeš, i ono što smatraš da je važno za tebe. Ritual Posvete znači točno ono što piše. Znači da ti sebe posvećuješ Umijeću, i da si odlučio da ćeš živjeti u skladu s prirodom. Daješ obećanje sebi i silama svemira. Nisam spomenuo ništa o čarolijama, jer moraš proći prva dva koraka prije nego što uopće i pomisliš raditi sa čarolijama. Prije nego što počneš raditi s magijom, moraš razumijeti što je magija, odakle dolazi i etiku magije. Morati ćeš isto naučiti neke osnovne tehnike kao što su uspostava kruga, prizivanje Božice i Boga, skupljanje, podizanje i usmjeravanje energije, uzemljenje i usredištenje i zatvaranje kruga. Magija je podizanje i usmjeravanje energije koju pronalaziš u sebi, prirodi i Silama. Vještice kombiniraju ove energije kako bi dobile najbolji rezultat. Za najbolji rezultat je potrebna posveta, ulaganje, energija i puno rada. Treba zapamtiti najvažniju etiku Umijeća :"Nikoga ne povrijediti.". Magija nije hollywoodski hokus-pokus. Magija nije pomicanje prirodnog poretka samo da bi se zadovoljile nečije želje i potrebe. Ako to tražiš, onda si na krivom mjestu. Vješticama je dosta lošeg pritiska posljednjih nekoliko stoljeća i teško rade kako bi sprale ljagu sa svoga imena. Vještice ne trebaju još ljudi koji trče okolo, nazivaju sebe vješticama, bacaju uroke na druge ljude samo zato što se nemogu pomiriti sa stvarnošću. Vještice ne trebaju još ljudi kojima se ne da raditi za nešto što žele i traže laka rješenja za svoje probleme. Magija ne radi na taj način. Sve što pročitaš i naučiš će te pripremiti za to što trebaš. Ima sjajnih knjiga koje ti mogu pomoći. Možeš isto naći vježbe vizualizacije im meditacije koje će ti pomoći poboljšati tvoju koncentraciju. Mogućnost koncentriranja i vizualiziranja strašno će pridonijeti tvojoj magiji. Vježbe disanja će ti isto pomoći. Ako si zainteresiran za pridruživanje Kovenu, većina ih zahtijeva da učiš godinu dana prije inicijacije. To ti daje vremena da istražiš Umijeće i odlučiš da li je to put za tebe, ili daš vremena Kovenu da upozna svog novog člana. Koveni su često vrlo izbirljivi zato što je mnogo ljudi koji slijede Put iz krivih razloga.

Budi blagoslovljen i neka ti je uvijek svjetlost na putu!